Paljanski planinari na Komovima

"Na Komovima duša postaje čistija, prostije se misli i ljepše osjeća", utisci su Ljuba i Ruđe. Još jedna u nizu prelijepih, opasnih i za mnoge od nas zauvijek nedostižnih planina jesu Komovi, nadomak Andrijevice. Oni kod ljubitelja planina i vrhova stalno bude izazov za osvajanjem. Dijele se na tri Koma: Vasojevića Kom - visine 2461 metar, Kučki Komovi - koji su i najviši - 2487 metara i Ljevoriječki Kom - nadmorske visine 2483 metra. Kažu, kada se iz podnožja posmatraju, tri Koma, tri piramide, tri zasebne cjeline sa tri izrazita vrha - čini se da dodiruju nebo.

Krajem avgusta, paljanski planinari Ljubo Jovanović i Dragan - Ruđo Rabota izveli su uspon na Komove. Oni su i prvi sa ovih prostora koji su uspjeli da se domognu ovih gorskih vrhova. Ideja o odlasku, kažu, javila se sasvim slučajno. "Prvo smo se zaputili za Andrijevicu, a otuda ka prevoju Trešnjevik. Usput smo od domaćeg stanovništva prikupljali informacije o planini, o njenim ljepotama, ali i opasnostima koje krije", priča Dragan Rabota. Odatle su, kažu, nastavili put do Štavina, gdje su od seljana, koji za vrijeme ljeta borave u katunima čuvajući stoku, pokušali da nešto više saznaju o vrhovima planine u koju su gledali. Nešto više su saznali i o ljudima koji žive u podnožju ovog gorskog diva. "Porodice Babovići, Labovići... kažu da pripadaju bratstvu Vasojevića, jednom od najpoznatijih srpskih plemena u Crnoj Gori. Ovi ljudi su nam pružili izuzetno gostoprimstvo. Razgovarajući s njima, imali smo osjećaj da smo se vratili u prošlost, u drevna vremena, kada je srpskim zemljama vladalo čojstvo i junaštvo. Čini mi se da do tada nismo ni vidjeli ni upoznali ljude koji u sebi imaju toliko dobrote, ljude otvorenog srca i duše, koji su bili spremni da sa nama podijele i posljednji zalogaj hljeba", pričaju paljanski planinari.
Iz razgovora sa mještanima saznali su da se na vrhove planine može stići za dva sata, međutim, oni su se popeli za sat i četrdeset minuta. Usput su sreli dvoje planinara iz Češke.

"Penjući se ka vrhu, vidjeli smo spomen-ploče posvećene planinarima koji su ovdje izgubili živote. Jedan planinski prevoj nosi ime Vere Vincek, planinarke iz Crne Gore koja je na ovim liticama nesretnim slučajem izgubila život. Na istoj stazi stoji i spomen-ploča posvećena Pavlu Miloševiću, koji je na Komovima započeo svoj planinarski pohod, ali ga je tragično okončao na Himalajima. Takve stvari čovjeka uvijek potresu, jer nije baš prijatno kada čuješ da je neko izgubio život upravo na mjestu gdje stojiš", priča Dragan Rabota.
Vrativši se sa ovog vrha uspješno i bez ikakvih problema, Paljani su narednog dana nastavili svoj pohod. Ovog puta zaputili su se ka Kučkim Komovima. U podnožju, u mjestu zvanom Ljuban, na nadmorskoj visini od 1900 metara, ponovan susret sa mještanima. Jedan od njih detaljnije im je opisao put kojim je trebalo da prođu, ali im je i dočarao ljepotu samih Komova, o čemu su se kasnije mogli i sami uvjeriti. "Komovi su zaista mjesto gdje duša postaje čistija, gdje se prostije misli i ljepše osjeća. Tamo je život prost, jednostavan i zdrav", nastavlja da iznosi svoje utiske Ruđo.

Kučki Komovi bili su mnogo teži za osvajanje. Što su se, kako kažu, više približavali vrhu, to je put bio sve opasniji, a oni nisu imali neophodnu planinarsku opremu. Osvojivši vrh, upisali su se u knjigu planinara i tako otkrili da su oni dvadeseti koji su u periodu od 2000. do 2005. godine uspjeli da se domognu ovog vrha. "Sa Komskih vrhova otvaraju se beskrajni vidici, nude prelijepe slike isklesanih gromada dalekih planina", kaže Ruđo. Da bi sebi olakšali silazak, krenuli su drugom stranom planine, koja im se učinila nešto prohodnija od one uz koju su došli. Ali nakon nekog vremena, shvatili su da nisu bili u pravu. "Morali smo se vratiti nazad na vrh, pa sići istim putem kojim smo i došli", objašnjava Ruđo. "Čim smo stigli u podnožje, javila se želja da ponovo krenemo ka vrhu.