U ranim jutarnjim satima , subote 24.04.2010. članovi P.D."Javorina" Pale:Slaviša Veselinović, Dražan Kusmuk, Nemanja Soković , Mladen Lukić, te dva nova člana Stefan Antonić i Stefan Bosiljčić, sa dva automobila su se zaputili ka Nacionalnom parku "Sutjeska". Krenuli smo u 3h. Iz Zvornika i Bijeljine su nam u goste stigli Sanja Drobnjak(P.D.Majevica) i Jelena Mitrović(P.D.Mladost).Na Suhoj nam se trebao pridružiti i Milorad Jovanović iz Gacka(P.D.Volujak). U Suhu stižemo oko 6:30h.Pored rampe smo produžili makadamskim putem onoliko koliko nam je dopusti kvalitet puta, odronjeno kamenje i snijeg. Stigli smo tako i do lavine koja je pšreprječila put. Nalazili smo se na 980m.Krenuli smo, navukavši kabanice, u 7:45h....

Odmah iznad tog mjesta je bila prečica koja je vodila preko potoka i izlazila blizu koliba. Vrijeme je bilo sve stabilnije.Od kiše koja nas je pratila iz Pala, ubrzo više nije bilo ni traga. Zadivili su nas ogromni Perućki sremošnici.
Na Suvu jezerinu izlazimo u 9:56h.Tu nas stiže i Milorad Jovanović koji je imao takav tempo da nas je krenuvši poslije nas sa Suhe, sustigao iako smo mi veliki dio prešli sa automobilima.Zapanjujuća forma.Svaka čast!
Suva jezerina je ovog puta bila pravo jezero, kao i uvijek u ovo doba godine.Iznad Trnovačkog jezera gore visoko se nazirao ogroman snijeg i odsjaj bjeline.

Nakon pauze od pola sata, nastavljamo dalje preko poljane.na usponu prema jezeru nas je dočekao snijeg.
Konačno u 11:30h izlazimo na poluzaleđeno Trnovačko jezero smješteno između Maglića, Trnovačkog Durmitora i Volujaka na 1517m.Ponovo smo pauzirali na obližnjim klupicama oko pola sata.

Nastavljamo uspon prema Trnovačkom katuništu, diveći se prizoru koje otkriva zaleđeno jezero u magli iza nas...
Ovdje smo već nailazili i na naslage od po dva metra snijega,a pri dolasku u Katunište u 12:45h imali smo priliku da čujemo i vidimo brojne snježne i kamene lavine sa Trnovačkog Durmitora koje su imale eksplozivan prasak, dok su se obrušavale u pravcu jezera i katuništa. Prizor koji poziva na strahopoštovanje i ali i oprez.Slaviša je do 15h pripremio vatricu na obližnjoj stijeni, dok smo mi u međuvremenu podigli kamp na jednoj zaravni u blizini katuna.
U 15h smo , prema planu i programu akcije, krenuli sa izradom vučje jame.Lokacija iznad katuna je bila više nego idealna-oko 50%nagiba i preko 5 metara snježnog nanosa, neugroženog lavinom. Snijeg je doduše bio na samoj granici čvrstoće, ali nije se desilo ni najmanje obrušavanje. Po pravilu smo krenuli sa 50cm širine i 150 cm visine ulaznog kopa.Zatim smo prorezali platformu u obliku slova T, kroz koju smo izbacivali iskopani snijeg iznutra. Ubrzo su se i ostali pridružili u radovima.Za trenutak se potpuno razvedrilo iznad nas, pa smo mogli malo da odmaramo oči na plavetnilu nebeskom.

Oko 18h smo već izradili i pod i prostoriju jame i ostalo je da se uglača kupola plafona, naprave odvodi i zatvori T prorez.U 18:50h smo dovršili posao i postavili najlon po podu jame, upalili svijeće na policama i napravili zajedničke fotografije u ovo zaista idealnom skloništu.

Nemanja Soković i ja smo odlučili da isprobamao bivakovanje u jami. Do 20h smo se družili uz vatru i dogovorili za pokret ka vrhu u 3h ujutro.

Temperatura u vučjoj jami je bila zadovoljavajuća, mada sam osjetio hladnoću ispod mog spužvenog podmetača.Bilo bi pametno da sam obukao ili postavio ispod sebe još jedan sloj odjeće, jer je ovaj podmetač ipak neozbiljan za ovakve uslove. Jama je mogla da prmi najmanje još troje ljudi.Imali smo dvije svijeće upaljene , plus mirišljava , koju nam je Sanja darivala na naselje :)

25.04.2010. Ustajemo u 3h.Doručak i oblačenje do 4h.Dok smo izašli iz jame, mnogi su već bili na nogama sa opremom.Ovdje sam očigledno napravio grešku.Bilo bi primjerenije da sam ustao u 2h i u tri bio prvi na nogama, no iznenadila me je ovakva disciplina moram priznati...

U 4:40h smo svi navezani na naveze.Dva užeta po 40m i po četiri čovjeka na navezi.Čeone lampe i kacige na glavama.Vrijeme oblačno.Ipak nema padavina.U 5:40h smo na prvom brdu prema Boji.

Nakon zahtjevnog uspona stižemo na Bojanska vrata u 7:27h i stavljamo dereze na noge.Oprezno krećemo kroz maglu uz strmi sjeverni greben Volujaka, pazeći da ne pokrenemo otežalu snježnu padinu i u 8:20h smo svi na vršnom platou.Do samog vrha Vlasulje nam je trebalo narednih 25 minuta. Nakon dokumentacije osvajanja vrha i batinjanja novih članova od 8:45h do 9:30h , krećemo polako nazad. Naravno, na vrhu ima i signal za mobtel, tako da smo se uspjeli i javiti.

U 9:52h smo na Bojanskim vratima, gdje skidamo dereze.U kampu smo u 10h.
U 12.25h smo sve upakovali i po laganoj kiši krenuli put Suhe.

U 16:20h nailazimo na sremošnik i beremo sremoš za salatu.Slaviša Veselinović je ovdje pokazao veliku vještinu i iskustvo.

Oprostili smo se sa Milćom Jovanovićem, koji je ostao da sačeka autobus iz Foče i konačno u 21h smo u Palama i nakon zdravice za uspješno obavljenu akciju, u Irish Pub-u, ispratili smo naše prijatelje za Bijeljinu i Zvornik.

Vođa pohoda , Mladen Lukić:vodič izleta i pohoda Republike Srpske mat.br.36.