Poštovani,

Obraćamo Vam se ispred “SRPSKA NA VRHU EVROPE I RUSIJE 2009” Prve samostalne zimske alpinističke ekspedicije na Kavkaz (5642 mnv), koja je planirana i organizovana u Republici Srpskoj, a uspješno realizovana u Ruskoj Federaciji. Ova ekspedicija je Prva samostalna zimska ekspedicija na vrh Evrope, u istoriji alpinizma Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, stoga se nadamo da će Vaša institucija uvidjeti važnost i veličinu ovog poduhvata, te upisati uspjeh planinara Republike Srpske, i osvajanje najvišeg vrha Evropskog kontinenta i planinskog masiva Kavkaza, u registar uspješnih ekspedicija planinarstva i alpinizma Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Organizator ekspedicije je Planinarsko društvo "Javorina" Pale.

HRONOLOGIJA EKSPEDICIJE SRPSKA NA VRHU EVROPE I RUSIJE 2009

TRANSPORT EKSPEDICIJE ( Istočno Sarajevo –Terskol 29.11.-02.12.2009)


29.11.2009. Nedjelja

( ISTOČNO SARAJEVO - BEOGRAD - MOSKVA )


Tročlana ekspedicija Republike Srpske kreće iz Istočnog sarajeve ka Beogradu u rano jutro i stiže na aerodrom Surčin u Beogradu u 12h. Nakon dramatičnog prijavljivanja i rasprave oko validnosti vaučera, pozdravljamo se sa prijateljima, alpinistima iz Beograda koji su nas došli ispratiti i oko 14h polećemo za Moskvu. Pomjeramo časovnike za dva sata unaprijed i nakon 2 i pol sata leta slećemo na aerodrom Šeremetjevo. Na aerodromu mjenjamo novac i autobusom se prebacujemo do Rečnog Vokzala. U 21h hvatamo metro za stanicu Orehovo, gdje nam je bio obezbjeđen smještaj. Transport džakova opreme kroz metro je veoma nezgodan zbog velike gužve. Sa stanice Orehovo, gdje smo se upoznali sa Valentinom, ponovo autobus do konačne adrese u ulici Maršala Zaharova. Oko 23h, konačno, liježemo poslije iscrpnog dana.



30.11.2009. Ponedjeljak

( MOSKVA- NALJČIK )

U 6:20h ustajanje iz kreveta.Prevoz metroom do Partizanskaje na istočnom dijelu grada. U 8h stižemo na autobusku stanicu u Izmailovu. Kupujemo namirnice i vodu za put. Autobus ima ležajeve i to je olakšavajuća okolnost za 24-ro časovni put koji je pred nama.
Dan je veoma oblačan i pada kiša. Opraštamo se od naših domaćina i krećemo u 11h ka jugu, put Kavkaza.

01.12.2009. Utorak

( NALJČIK -TERSKOL )

U ranim jutarnjim satima stižemo u Baksan, gradić južno od Mineralnih Voda, a u 9h smo na konačnom odredištu-Naljčiku. Za 100 rubalja smo unajmili taksi do mini-bus stanice i u 13:20h krenuli mini-busom do Terskola. Uživamo u pogledu na vrhove Kavkaza i prolazeći kroz smrznute i zaleđene kanjone , u 15h stižemo ispred hotela „Salam“ u Terskolu. Izuzetno dobar smještaj. Terskol se nalazi na 2025mnv i nakon večere u 17h, izlazimo na kratku šetnju na temperaturi od -5C. Javljamo se sa interneta iz Pošte , mjenjamo novac i vraćamo se u sobe. Pisanje dnevnika do 00:20h

02.12.2009. Srijeda

( TERSKOL )

Ustajanje u 07:10h. Pakovanje rančeva za aklimatizacionu šetnju. U 9h za doručak je serviran sutlijaš i sir, potom kajgana sa paradjizom. Prijave nacionalnom parku nisu bile moguće jer kancelarije nisu radile u ovom periodu godine. Prijavili smo ekspediciju Gorskoj službi spašavanja. Pijavili smo boravak u pošti za 630 rubalja.
Do Azaua, koji se nalazi na 2350mnv , nam je trebalo 30 minuta. Uvjerili smo se da je gondola koja prevozi ka stanici Mir na 3500mnv u kvaru. Produžili smo uz snježnu stazu ka Starom Krugozoru i na 2600mnv , oko 12h, smo se okrenuli nazad. Bio je savršen dan i u KPS-u su nam potvrdili da je današnja temperatura na vrhu bila svega -25C , i da očekuju slično vrijeme i u narednom periodu. Kupili smo benzin za gorionik i dodatnu opremu u Alpindustriji na dnu sela. Takođe, dokupili smo i hranu za planinu: tost, konzerve ribe, čaj, pekmez, supe, suvo voće i sl.
Večera u 19h. Ovčja čorba i bolonjeze. Pakovanje i pisanje dnevnika do 01:00h



USPON I SILAZAK EKSPEDICIJE( Terskol 2025mnv-Zapadni Elbrus 5642mnv-Terskol 03.12.2009.-09.12.2009.)


03.12.2008. ČETVRTAK-

( TERSKOL 2025mnv- GARA BAŠI 3750mnv )

Ustajanje u 8h. Nakon doručka,koji se sastojao od voćnog jogurta, čokolina i prženica, stigao je taksista. Ostavljamo višak stvari u hotelu i u 10h krećemo ka Azauu. Dan je bio izuzetno vedar i hladan.
U 10:35h počinje uspon, pod punom opremom, od Azaua do Starog Krugozora na 3000mnv. Stižemo u 13:35h, prateći tehnički put, kojim se kreću ratraci za stazu. U termoskama smo nosili vreo čaj. Upoznali smo se sa Judžinom, lokalnim vodičem iz Terskola, koji je sa dvije ukrajinke imao namjeru da osvoji Istočni Elbrus 5621mnv. Ispostavilo se da će naše dvije tročlane ekspedicije biti jedine na cijeloj planini. Za cijenu od 500 rubalja smo poslali Vesnu i naša dva ranca na stanicu Mir 3500mnv.
Krenuvši u 14h , veoma dobrim tempom , bez rančeva, stižemo na stanicu Mir 3500mnv za dva sata. Bilo je oko -20C i sunce je bilo na samom zalasku. U 16:15h krećemo ka Gara Bašiju i , po mrkloj noći, u 18:20h stižemo na odredište. Trebalo nam je oko 20 minuta da zategnemo ekspedicijski šator VE-25 THE NORTH FACE. Kod svih je bila prisutna lagana glavobolja.


O4.12.2009. PETAK

( GARABAŠI 3750mnv, aklimatizaciona šetnja do PRIUTA 11 4200mnv )


U toku noći sam osjećao jak očni pritisak, glavobolju, mučninu, uhobolju...Vuk se žalio na zubobolju.
Budimo se u 9h.Bolovi su iščezli. U predulazu šatora je +1C?! Vrhovi Kavkaza u panorami koja nam se pružala su izgledali veličanstveno. Dan je bio predivan.
Napunili smo termose i pripremili supu.
U 13:05h krećemo ka Priutu 11. Pratimo utabanu stazu od ratraka.
U 16h stižemo na 4080mnv u Priut 11. Do 16:30h smo postigli visinu od 4196mnv i odlučili da krenemo nazad, da ne bi ’isprovocirali visinu’. U povratku smo obišli veliku stijenu sa spomen pločama na zapadnoj stijeni Priuta 11.
Naš plan za sutra je bio da iznesemo i postavimo kamp na 4400mnv iznad zapadne stijene Priuta 11.
Večerao sam sardine sa crnim lukom.
Od 18h do 20h smo topili snijeg i pripremali termose vode za sutra.
Noć je bila vedra.

05.12.2009. –SUBOTA

( GARABAŠI 3750mnv-PRIUT 11 4200mnv )


U 8:30h počinjemo sa pakovanjem.Napolju je bilo nevrijeme, jak zapadni vjetar , padavine, oblačno, slaba vidljivost...Nismo doručkovali ništa, osim par ’bonžita’ i malo suvih grožđica. Snježnicu smo obogatili šumećim tabletama sa vitaminom C.
Polazak u 10:20h.Prije polaska smo se svi olakšali u vanjskom toaletu. Vuk je ostavio donji polartek 200 na sebi, što ga je dosta usporilo u današnjem usponu. Grupice skijaša su sa ratrakom bili prebacivani do Priuta 11, odakle su se spuštali do Garabašija, pa onda ponovo nazad. Porazgovarao sam sa jednim rusom iz Sočija, obradovalo me jako to što je znao za Republiku Srpsku.
Na Priut 11 stižemo nakon 2 sata hoda , u 12:20h. Iznad kontejnera Gorske službe spasavanja smo pronašli dva izuzetno zaštićena skloništa, koji bi mogli poslužiti u slučaju nekog velikog nevremena...Odlučili smo da zgotovimo jednu supu u krajnjem skloništu, i potom smo Vuk Soković i ja odlučili krenuti ka Pastuhovoj stijeni i postaviti šator. Ponijeli smo i zalihe benzina. Bilo je 14:30h. Kad smo dostigli visinu od 4366mnv, Vuk je osjećao malo jaču glavobolju i odlučili smo zakopati šator i benzin ispod jedne velike i karakteristične stijene. Na GPS uređaju sam nesmotreno označio ovu tačku sa ’PASTUHOVA’, što me je kasnije skupo koštalo...
Vraćamo se u sklonište na Priutu11 u 17:00h.
U 18:00h sati večeramo. Gotovo jelo, pire sa mesom. Vuk je uzeo diamoks, a Vesna i ja po pola dekstamezona, protiv edema pluća.
Pripremili smo vodu za sutra.


06.12.2008. NEDJELJA-

( GARABAŠI 3750mnv-PASTUHOVA STIJENA 4750mnv) )

Probudili smo se oko 8h. Pogled sa 4000mnv na zaleđene vrhove Kavkaza je naprosto očaravao. Vuk je povratio čaj ovog jutra, a Vesna se žalila na tvrdu stolicu. Ja sam bio prehlađen kao slon! Pravi tim iz snova!
Nakon supa i čajeva, doručkovali smo. Ja sam jeo ponovo ribu, ovaj put sa bijelim lukom.
U 10:30h termoske sa čajem su pune i krećemo ka Pastuhovoj stijeni. U 12:30h stižemo do mjesta gdje smo pohranili šator i zalihe benzina na 4366mnv. Vuk i ja smo obavili veliku nuždu i olakšali se.
Počelo je da se oblača i nevrijeme nas jer pratilo do Pastuhove stijene 4716mnv, gdje smo stigli u 15:30h. Na Pastuhu je bilo nemoguće postaviti logor! Cijela padina od Istočnog Elbrusa pa dole do Pastuhove stijene se od silnih vjetrova i nevremena pretvorila u jednu veliku i čvrstu, kao staklo glatku, ledenu ploču!
Postavljanje šatora je trajalo od 15:30h do 18h! Prvo smo odlučili na jednom manje nagetom mjestu, sa nešto snijega, isklešemo terasu za šator u lednoj ploči. To je sa dva cepina , trajalo oko sat vremena. Pri postavljanju šatora, klinovi su ili pucali , ili su odlamali ogromne komade leda pod sobom! Ubrzo smo imali -30C i počeli smo se tresti od zime, pri konstantnom vjetru. Zaprepastio sam se kada sam vidio u jednom trenutku da Vesna koja nam je pomagala oko šatora, uopšte nema na sebi perjanu jaknu! Opravdano smo je izkritikovali i poslali u šator i u vreću za spavanje. Oko 19h, nakon što smo sa kamenjem dodatno utvrdili šator i pripremili svu vodu, ušli smo i mi u vreće i zgrijali se Osjećao sam strašnu gripu u plućima, grlu i nosu i uzeo sam od Vuka aspirin C.
U 20h smo večerali, pašteta i sardine, bijeli luk. Vesna je takođe uspjela da se olakša.
U toku noći vrijeme se pogoršavalo i zapadni vjetar je sve više navaljivao.
Razmišljao sam o tome kako smo na sutrašnji dan , na Svetu velikomučenicu Ekaterinu, osvojili Kilimandžaro, u gotovo identičnom sastavu, jedino su nam Milan i Slobodan hvalili...




07.12.2008. PONEDJELJAK-

( PATUHOVA STIJENA 4750mnv-ZAPADNI ELBRUS 5642mnv-PRIUT 11 4100mnv )

Alarm na ručnom satu nas je probudio u 5:30h. U 5:50h smo izvan šatora.Vrijeme katastrofalno loše. Kuvamo vodu, čaj, supe...Od magle i oblaka se ništa nije vidjelo. Iako pomalo demoralisani ovakvim vremenom , ipak u 9:00h krećemo naviše. Judžinova ekipa je stigla sa ratrakom do stijena i ubrzo ih stižemo na njihovom usponu ka Istočnom Elbrusu. Jedna od djevojaka je uspjela da uhvati moju termos bocu, koja mi je nespretno ispala i krenula niz ledenu padinu. Zahvalio sam se, odahnuvši...
Oko 12h dostižemo visinu od 5000mnv. Pratili smo markaciju od tankih zabodenih štapova duž trase. Veoma monotono. Priječenju ispod Istočnog Elbrusa kao da nije bilo kraja. Imali smo još 6 sati do vrha, i bili smo svjesni da ne možemo stići za vidjela. Bilo je prekasno za vrh, a nevrijeme je dodatno pogoršavalo situaciju.
Na moj prijedlog da se vratimo na Pastuha i pokušamo sutradan, Vuk je rekao da , ako se vrati više neće ni pokušavati...Ovo neobično ponašanje je jasno odavalo da su zdravstvene tegobe prisutne, tako da je bilo čak i predloga da osvojamo Istočni vrh, što sam sa nevjericom odbio. Ostatak tima, kako bilo, mi je dao do znanja da oni neće moći da sutra ponove pokušaj. Vesna je , pored svega , imala i stomačne bolove, jer ju je zadesio mjesečni ciklus. Sve u najgore vrijeme!
Uzimajući ovo sve u obzir, sa velikom zabrinutošću sam odlučio da ipak pokušamo osvojiti vrh, pa šta nam Bog da! Mislim da je ovo bila veoma nepametna odluka sa moje strane i osjetio sam to negdje duboko u srcu...Bilo je vidno da se Vesna otežano kreće, iako nije ništa progovarala. Kad smo stigli na sedlo, 5300mnv, jednom dugom ravnom dionicom smo stigli do porušenog skloništa, dok su nas magla, oblaci i snijeg okruživali sa svih strana.
Krenuo sam uz padinu Zapadnog Elbrusa, jedva razaznajući štapove koji su služili za orjentaciju. Ovaj proboj kroz nevrijeme i veliku hladnoću je postao stvarno težak i što smo išli više , svaki korak sam osjećao kao ujed za srce, osvrćući se povremeno na Vesnu i Vuka, koji su takođe izgledali veoma izmoreno.
Bilo je 16h kad je moj GPS pokazao visinu pd 5540mnv i sunce je bilo na zalasku. Uspio sam da se izvučem na sjeverozapadni obod kratera. Odavde je išla strma dionica od 50-tak metara, prije samog izlaza na krater. Vuk je dobacivao:“Idi , napravi snimak dok se još vidi!“ Sve je bilo jasno, ali sam i ja sad počeo da se oduzimam od iscrpljenosti i hladnoće. Sad sam jasno vidio kružnu stazu do vrha, ali kao da ću dušu da ispustim ovih poslednjih stotinjak metara...Sunce je bilo na samom prelomu i znam da je svaki sekund bio bitan, ali srce mi nije dalo da pružim korak.
Konačno , na dvadesetak metara od mene grba visine sedam-osam metara. To je vrh. Izgovarao sam Oče naš, ali su iz mene izlazili samo samoglasnici, kao da sam rikao...
U 16:50h izlazim na vrh , i prije snimanja sa kamerom, sam se zahvalio Gospodu i izgovorio molitve od kojih je iz mene krenula rijeka suza koje su se ledile na pola obraza. Osjetio sam kako je ogroman teret pao sa mene i pojurio da pomognem Vesni i Vuku. Na veoma uskom prostoru vrha , sa lijeve strane od izlaza se nalazio krater, a sa desne mala stijenčica, po kojoj su bile povješane razne zastavice. Vesna je bila u dosta lošem stanju, i samo nam je govorila:Čekaj ,stani...“ , kad bi se osjetila naročito loše.
Temperatura je bila sigurno oko -40C, jer su nam se ledile obrve i dlake, kao da su od drveta. Vukov fotoaparat je potpuno zaledio, što nam se nije desilo ni na Denaliju, a Vesnin je srećom uspjevao da ’okine’ svaki peti pokušaj. Uključio sam kameru, a Vesna i Vuk su u glas, sa zastavom Republike Srpske povikali :“Živjela Republika Srpska!!“...I prije nego li je i moja baterija iscurila, Vuk je prišao i rekao:“Jelena, volim te!“Tog časa je i baterija bila gotova.
Nakon dvadesetak minuta, koliko nam je trebalo da fotografišemo sve zastave, krenuli smo nazad. Odmah sam upitao Vesnu da li se osjeća bolje, nakon čega mi je odgovorila negativno. I mi smo bili iscrpljeni, i jasno je bilo da će povratak do Pastuhovih Stijena biti prava borba za život! Nakon što smo u veoma sporom ritmu sišli niz Zapadni vrh do sedla na 5300mnv, isrpili smo i poslednju snagu. Ispred nas je bio ravni dio, za koji nismo imali snage.
Vesna nije mogla više ni koraka da napravi, i Vuk joj je predložio da gurne ruku u usta i pokuša povratiti. Ovo je bila odlična ideja, jer je odmah nakon što je ispraznila želudac, ponovo uspjela da se pokrene i polako smo se kretali ka izlazu na traverzu. Na padini smo ugledali svjetlo od ratraka, dole negdje oko Pastuhove stijene, i dogovorili smo se da ja siđem prvi i zaustavim ratrak, kako bi nas spustio do skloništa na Priutu i potom pokupim naše vreće za spavanje, benzin i gorionik iz šatora i da se zajedno prebacimo do Priuta. Avaj, djelom zbog lošeg vremena, djelom zbog iscrpljenosti, nisam shvatio da me moj GPS svodi do stijena Priuta, jer sam dva dana ranije ukucao greškom 'PASTUHOVA' na vrhu Priuta 11, gdje smo zakopavali šator i benzin. Kad sam shvatio, bilo je kasno. Morao sam da pronađem snage da se vratim na Pastuhove Stijene oko 200 metara nadmorske i potražim naš šator.
Bilo je oko 21 h kad sam stigao u šator. Vesna i Vuk su već krenuli da se spuštaju sa ratrakom ka Priutu, jer vozač više nije mogao da čeka. Da stavim šlag na tortu, u silasku sa Pastuhove stijene izgubim svoju vreću za spavanje, i ušavši u veoma gustu maglu, promašim sklonište i siđem skroz do ravnice ka Garabašiju?!
U sklonište sam ušao oko23:15h u bunilu, uvjerivši se da su ostali dobro, zaspao sam kao klada. Vuk i Vesna su se već bili uzbunili oko mog kašnjenja, ali ja sam zbog iscrpljenosti u najvišoj mjeri, zalutao i to dva puta. Sad je sve bilo u redu. To je bila cijena one moje odluke da ipak krenemo ka vrhu!Ipak smo dobro prošli! Slava Bogu!

08.12.2009. UTORAK-

( PRIUT 11, 4100mnv-PASTUHOVA STIJENA 4750mn )

Ustajemo u 8 sati. Svi se osjećaju dosta bolje. Na Priut 11 stiže tročlana ruska ekspedicija iz Majkopa:Jaroslav, Rodion i Aleksandar. Upoznali smo se sa braćom i pojasnili im kakva je situacija na planini. Oni nisu imali neko veliko iskustvo iza sebe, ali su bili vojna lica, veoma oprezni. Vuk i ja smo krenuli oko 10h zajedno sa njima ka Pastuhovoj stijeni. Nakon što smo podigli naš šator i opremu, napravili par zajedničkih slika, krenuli smo nazad oko 15h. Odmorili smo se ovo veče propisno na Priutu 11.

09.12.2009. SRIJEDA-

( PRIUT 11 4200mnv-TERSKOL 2025mnv) )

Došlo je vrijeme da napustimo planinu. Dan je bio izvanredan.
Krećemo nizbrdo nakon pakovanja u 10h. Laganim tempom, prije 12h stižemo na stanicu Mir 3500mnv. Ostavili smo par naljepnica naše ekspedicije na stanici i krenuli dole ka Kruzorogu. Na pojedinim mjestima smo upadali u veoma dubok snijeg. Na Azau stižemo prije 14h i sada smo mogli i da konačno čestitamo jedno drugom na uspješnom usponu.
U Terskolu smo odjavili ekspediciju u Gorskoj službi i iznenadili ljude iz hotela „Salam“ koji su nas očekivali 10-tog. Ipak, teško je prognozirati tačno vrijeme povratka sa ovakvog uspona.
Večera je bila u 18h.


POVRATAK EKSPEDICIJE (10.12.2009.-15.12.2009 Terskol-Naljčik-Moskva-Beograd-Istočno sarajevo )

10.12.2009.-ČETVRTAK

( TERSKOL )

Jutros smo objavili fotografije na internetu i ja sam poslao obavještenje za novinare koje je glasilo:“

Postovani,

obavjestavamo Vas da je Prva zimska ekspedicija Republike Srpske na Elbrus 5642 mnv , 07.12.2009. u 16:50h osvojila vrh u punom sastavu: Vesna Dosic, Vuk Sokovic i Mladen Lukic. Zastava Republike Srpske se zavijorila na najvisem vrhu Evrope i Rusije pri temperaturi od -40 stepeni celzijusa i pred sami sumrak. Nevrijeme koje je zahvatilo ekspediciju na visini od 5200mnv, je otezalo pristup vrhu, ali i pored brojnih teskoca i tegoba, nasi planinari su istrajali kroz veoma dramatican osmocasovni uspon...

Posebnu hrabrost i odvaznost je pokazala Vesna Dosic ,sada vec Prva srpkinja na vrhu Evrope u zimskom periodu, koja je prije tacno godinu dana postala Prva zena iz Republike Srpske na vrhu Afrike. Vesna je pored brojnih fizickih i zdravstvenih tegoba koje su se projavile za vrijeme uspona na visini preko 5000m, pokazala nadljudsku snagu i istrajnost i njen podvig treba da obraduje svaku srpsku dusu jer je pokazala pravi pobjednicki duh, neposustajuci pred nevremenom, i trpeci sve , kako bi se na kraju njen cilj ostvario, a to je ZASTAVA REPUBLIKE SRPSKE NA VRHU EVROPE ! Ovaj podvig je ostavio veliki emotivni sok na sve ostale clanove ekspedicije, narocito dok smo asistirali Vesni pri silasku sa vrha, kad je se njeno tijelo bilo gotovo oduzelo zbog strahovitih napora koje je pretrpila. Republika Srpska bi preko ministarstva za sport ili vec na neki dostojan nacin, trebala pronaci nacin da se oduzi i zahvali nasoj sugradjanki za ovu veliku sportsku pobjedu na najbolji moguci nacin. Dosicka je dokazala da je zasluzila da bude clan alpinisticke reprezentacije Republike Srpske u pohodima na najvise vrhove Himalaja koji su pred nama u naredne tri godine, a svakako je pronasla i svoje uvazeno mjestu u ukupnom srpskom alpinizmu.

Na cijeloj planini smo zatekli svega 9 planinara u tri ekspedicije, od kojih dvije ruske po tri clana i treca smo bili mi.

Vuk Sokovic je takodje pokazao veliku planinarsku zrelost , nakon sto je prije samo 5 mjeseci stajao na vrhu najhladnije planine svijeta Denaliju. To je covjek od kojeg se moze mnogo ocekivati i na sportskom projektu" SRPSKA IZNAD 8000" kojeg je P.D.Javorina najavila jos 2007., nakon osvajanja 7000metara visoke Akonkagve u Juznoj Americi!

Ekspedicija se trenutno oporavlja u Terskolu , planinskom mjestu u podnozju Kavkaza. Povratak je planiran nakon trodnevnog obilaska Moskve u periodu od 12.12.2009. do 15.12.2009.

Veliki pozdrav!

S poštovanjem,

Mladen Lukić””


Mislim, da je obzirom na to koliko je ljudskih života ostalo na Kavkazu, najmanje što mi , lideri ekspedicija možemo da uradimo, jeste da pomognemo druge planinare, tako što ćemo biti iskreni i otvoreni kada pišemo izvještaje i obavještenja za javnost, nakon izvršene ekspedicije. Mislim da je svako preuveličavanje i uljepšavanje, kao i prećutavanje određenih situacija, uvreda za one koji su ostavili svoje živote u strašnim olujama na ovoj planini.

11.12.2009. PETAK-

( TERSKOL-NALJČIK-MOSKVA )

Kako ne bi rizikovali da zakasnimo na autobus koji kreće iz Naljčika ka Moskvi u 10 sati, odlučili smo da angažujemo Jakoba , jednog od suvlasnika hotela, da nas prebaci do Naljčika. Krenuli smo u 7h. U Naljčik stižemo u 9:40h. Autobus kreće oko 11h.

12.12.2009. SUBOTA

( MOSKVA )

U Moskvu stižemo u 10:20h. Valentina je bila tu za minut.U Orehovo stižemo oko 12:30h. U 14h stižemo u centar, gdje smo se poklonili pred čudotvornom ikonom Presvete Bogorodice Kazanjske, u sabornom hramu kod Crvenog trga. Obišli smo centar i posjetili Hram Hrista Spasitelja gdje su se spremali za večernju službu. Ostali smo bez teksta pred ovim velikim svetinjama i pred božanskom umjetnošću sa kojom su ukrašeni ruski hramovi. U Moskvi je bilo izuzetno hladno. U povratku smo prošetali i do Sabornog hrama Svetog Vasilija Blaženog i napravili nekoliko fotografija. Ova arhitektura je bila svjetsko remek-djelo i nema čovjeka koji nije ugledao ovaj hram na nekim od slika Rusije i Moskve. Na ulicama je vladalo pravo praznično raspoloženje i svuda su ukrašavali ogromne novogodišnje jelke.

13.12.2009. NEDELJA

( MOSKVA )


Jutros smo imali veliku milost da prisustvujemo Božanskoj liturgiji u hramu Hrista Spasitelja u Moskvi. To je iskustvo koje se ne zaboravlja i teško je tu atmosferu riječima opisati...Ostatak dana smo proveli obilazeći grad.

14.12.2009. PONEDJELJAK

( MOSKVA )

Jutros nas je dočekala temperatura od -20C. Iskoristili smo dan da obiđemo grad. Krenuli smo prvo do Voroboji Gori, kod Lomonosovog univerziteta odakle se pružao divan pogled na grad i Moscow City, novi futuristički dizajniran, dio grada.
U obližnjem grilu smo probali i specijalitete, poput „Kartofeln Karoške“ i izuzetnog piva „Stari Meljnik“. U povratku smo navratili do Avtozavodske kod Valentine na posao. Gospodin Roman Moroz ( Mraz , u prevodu sa ruskog) nas je darivao poput pravog Deda Mraza, sa knjigama „Lad“, autora Vasila Belovog i kalendarem sa starim ruskim bogomoljama posvećenim Prepodobnom starcu Amvrosiju Optinskom. Slike su govorile umjesto riječi, a mogla se osjetiti i bratska ljubav od strane ovih ljubaznih domaćina. Mi smo njih darivali skromnim poklonom kalendarom za 2010.sa panoramom vrhova kavkaza, što im je se dopalo. Veče smo proveli u stanu, gdje smo napravili malu oproštajnu gozbu sa Valentinom i Vladimirom, našim domaćinima.

15.12.2009. UTORAK


( MOSKVA –BEOGRAD-ISTOČNO SARAJEVO )

Nakon mukotrpnog pakovanja krećemo ka metro stanici Orehovo oko 7 sati. Zatičemo ogromnu gužvu u metrou i sa svim našim torbama zaista se teško probijamo ka ulazu. Na Rečni Vokzal stižemo oko 9h. Tu smo bili primorani da uzmemo taksi do Aerodroma Šeremetjevo da ne bi propustili let. Taksi smo platili 1500 rubalja ( oko 35 evra ) i u 10:30h smo na aerodromu. U 11:30h polećemo ka Beogradu. U Beogradu nas dočekuje snježna mećava i kolaps saobraćaja. Sletili smo u 13h, vrativši sat unazad za 120 minuta. Nazad u Republiku Srpsku stižemo u kasnim večernjim časovima, automobilom.

Tako je protekla zimska ekspedicija „SRPSKA NA VRHU EVROPE 2009“.

S poštovanjem,


M.P. vođa ekspedicije “ Srpska na vrhu EVROPE 2009”

Lukić Mladen